Osam godina od svoje prve zbirke pjesama, Drago Glamuzina kao da knjigom Je li to sve ho?e stišati žubore ljubavni?kih trpnji ili - promotriti ih s ve?e distance. ?ini se, naime, da je kopanje po iznutricama intime, koje je dominiralo u Mesarima, u ovoj knjizi tek u drugom planu. Ma koliko Mesari, uostalom kao i roman Tri, s njome tijesno interferirali ishode?i iz sli?ne mašte, ovdje se unutarnji svijet lirskih protagonista naglašenije kreira izvana, signalima nejednozna?ne zbilje. Posrijedi je, ?ini se, druk?iji/drugotniji status stvarnosti od autorova dosadašnjeg poimanja, stvarnosti koja diskretnim intervencijama biva oduhovljena. Stihovno bilježe?i ponekad dramati?ne, ponekad posve uobi?ajene fragmente iz obiteljske svakodnevice (naj?eš?e na relaciji: otac – sin, suprug – supruga), autor stalno miješa dnevno i oduhovljeno, što podcrtava neke nove smjerove njegova poetskog nacrta, ostaju?i dakako i dalje vjeran strategiji koju uglavnom prepoznajemo kao jednu od ina?ica lirske neoegzistencije. Nova/stara poetska mašta Drage Glamuzine pritom neslu?ajno ra?una na ritmizirano uve?avanje doslovnosti i precizne konstatacije da bi, gotovo u pravilu, sazidala kompleksnu zbilju teksta-svijeta.